Jedna od osnovnih psiholoških gladi je glad za strukturom. Struktura u izolaciji nije jednostavan posao, pogotovo za roditelje. Radni dani su dijelom uhodani uz Uči doma i "radi doma" (ili radi kao i ranije). Ali da bi dom ulivao mir i sigurnost novi ritam je potreban svakom članu porodice, svakog dana.
Novi ritam otvara prostor za nova pitanja: kako djeci organizivati dan kada ne idu u školu, nema kurseva i treninga, ne izlaze da se druže sa vršnjacima? Kako im usmjeriti energiju, a ne gušiti im samoinicijativu? Kako da budu mirni, a radoznali? Kako im pomoći u svemu tome, a završiti i svoje obaveze? Kada obavljati rad od kuće, rad u kući, brigu oko svojih roditelja? I na kraju tog dugog niza, kako ostaviti za sebe?
“Mama i/ili tata su tu da me provedu kroz sve što je nepoznato i strašno”, ali što kada mama i tata osjete da im nedostaju vještine da se snađu u ovoj novoj situaciji? Kada smo zabrinuti i razdražljivi mi smo za svoju djecu odsutni i strani, a to može da poljulja njihov osjećaj sigurnosti. Treba da budemo svjesni da djeca to vrlo često ne mogu pravilno da iskomuniciraju i da će se na tom mjestu pojaviti ćutljivost, razdražljivost, nezainteresovanost, neorganizovanost, a nekad čak i regresija (vraćanje na funkcionisanje karakteristično za mladji uzrast). I odrasloj djeci je podjednako potreban roditelj koji uliva sigurnost. Što možemo da uradimo da izbjegnemo osjećaj nemoći, brigu i strah, a da pomognemo i djeci i sebi na pravi način? Neophodno je da uspostavimo novu porodičnu rutinu. Ova rutina treba da bude okvir u kom će potrebe porodice, obavljanje obaveza, vrijeme za samoću, vrijeme za zajedničke aktivnosti i naravno zabava imati svoje mjesto. Ono o čemu treba da vodimo računa je da ova rutina uključi potrebe i obaveze svih članova porodice i da bude koncipirana tako da i najmlađi članovi u njoj imaju svoje mjesto. Kvaliteti dobro postavljene dnevne rutine su predvidljivost i kooperativnost. Predvidljivost djeci pruža osjećaj da im je situacija jasna i da njom mogu da vladaju. Svi su u miru kada znaju redosljed obaveza i osjećaju zadovoljstvo kad ih izvršavaju po dogovorenom rasporedu. Kooperativnost pri izradi porodične rutine obezbjedjuje da se čuju i uvaže potrebe svih članova porodice (koje mogu biti vrlo različite). Važno je da svi kažu što osjećaju, očekuju, što ih brine i da znaju da su ostali to shvatili i prihvatili. Uključiti djecu u dnevnu rutinu znači uključiti ih u sve aktivnosti kojima mogu da doprinesu – pomoć u kuhinji, postavljanje i spremanje stola, pomoć oko veša i slično. U ovim aktivnostima postoji prostor u kom kroz razgovor i saradnju sa roditeljima djeca mogu da uče. Djeca dobijaju priliku da razviju osjećaj kontrole nad novom nepoznatom situacijom i što je još važnije potvrdu njihovog doprinosa i značaja za svoju porodicu. I naravno, nije kraj svijeta ako se od rutine nekad odstupi ili ako se nekog dana u potpunosti ne ispoštuje. Život se javlja u raznim bojama i ne mogu se uvijek sve predvidjeti. Važno je da djeca znaju da postoji utvrđen okvir u kom oni imaju svoje značajno mjesto i da svima prija kada se on poštuje. Stay safe. Vaš OkTA Centar tekst: oktacentar photo: freepik
0 Comments
Leave a Reply. |
